+385 1 5620 921

info@solmed-clinic.com

Hruševečka 1

10 000 Zagreb

Doktore, nalazi hormona štitnjače su dobri, a ja se i dalje osjećam loše!?

Dr. sc. Ivan Kruljac - Nalazi hormona štitnjače

Doktore, nalazi hormona štitnjače su dobri, a ja se i dalje osjećam loše!?

Pacijenti najčešće dolaze na pregled u moj Centar zbog „bolesne“ štitnjače. Osjećaju se loše, žale se na kronični umor, uznemirenost, epizode slabosti i debljanja (unatoč činjenici da ne jedu puno). Većina njih dolazi s nalazima povišenog titra protutjela na antigene štitnjače (antiTPO i/ili antiTG) uz uredan ili blago povišen TSH. Neki od njih već godinama uzimaju nadomjesnu terapiju levotiroksinom, trijodtironinom ili prirodnim pripravcima hormona štitnjače, imaju uredan TSH, ali i dalje osjećaju prethodno navedene tegobe. Često ih pitam zašto misle da su tegobe povezane sa štitnjačom, nakon čega uglavnom u ordinaciji zavlada neugodan muk. Tada započnemo pravi medicinski intervju, cilj kojega je otkriti glavni uzrok tegoba i pronaći pravo rješenje.

Inzulinska rezistencija jest najčešći uzrok simptoma koje pacijenti pripisuju štitnjači. Inzulinska rezistenicija je često i uzrok Hashimotovog tireoiditisa i subkliničke hipotireoze koji ti pacijenti doista imaju. Što je zapravo inzulinska rezistencija i kako nastaje? Kronični stres, nedovoljna tjelesna aktivnost i neredoviti obroci s neprimjereno visokim udijelom ugljikohidrata, glavni su uzrok nastanka inzulinske rezistencije. Prvo, stres potiče pojačano lučenje kortizola koji slabi naše mišiće i dovodi do stanja u kojem receptori za inzulin postaju neosjetljivi na normalne koncentracije inzulina u krvi. Drugo, svakog dana unesemo previše hrane od koje se organizam brani stvaranjem inzulinske rezistencije, kako inzulin ne bi pospremio svu hranu u stanice i tako nas učinio morbidno pretilima. No naša gušterača nije toliko pametna koliko smo ranije mislili. Ona nastavlja lučiti inzulin istim tempom, a često i više nego li je ranije lučila. Kada pritom nastavimo jesti istu hranu, koja sadržava previše ugljikohidrata koji dodatno stimuliraju lučenje inzulina, koncentracije inzulina u našem organizmu idu u nebesa. Povišena koncentracija inzulina, ili hiperinzulinemija, čini nas konstantno umornim ponajviše zbog toga što hiperinzulinemija stvara u oragnizmu ambijent kronične upale i pojačanog oksidativnog stresa. Povremeno pacijenti imaju i epizode velike slabosti, malaksalosti, znojenja i lupanja srce, što znači da nam je zbog prevelike koncentracije inzulina pao šećer u krvi. Tada uglavnom ljudi potraže pomoć svojeg liječnika koji uglavnom prvo pomisli da je problem u štitnjači i uputi nas na mjerenje koncentracije TSH i antiTPO. Nalaz antiTPO u većine pacijenata pristigne povišen, a često povišen bude i TSH, što znači da štitnjača ne radi dovoljno dobro. Tada se postavi dijagnoza Hashimotovog tireoiditisa, a često se pacijentima i započme nadomjesna terapija levotiroksinom.

Novije znanstvene spoznaje nam govore kako su Hashimotov tireoiditis i hipotireoza u ovom kontekstu, zapravo samo posljedica inzulinske rezistencije. Inzulinska rezistencija i hiperinzulinemija imaju učinak na sve organe u našem organizmu: krve žile postaju manje elastične pa nam poraste krvni tlak, zamasti se jetra pa smo skloniji oboljeti od šećerne bolesti, raste masa masnog tkiva zbog čega se debljamo, dolazi do endokrinološke disregulacije spolnih organa zbog čega žene boluju od sindroma policističnog jajnika, a muškarci od hipogonadizma, itd… Štitnjača također nastrada, hiperinzulinemija trigerira razvoj autoimune reakcije prema antigenima stanica štitnjače zbog čega najčešće poraste titar antiTPO, dođe do razvoja Hashimotovog tireoiditisa, a u nekih pacijenata štitnjača počne slabije lučiti tiroksin uz posljedični porast TSH što nazivamo hipotireozom. Iako pacijenti imaju Hashimotov tireoiditis, a neki i hipotireozu, oni i dalje imaju inzulinsku rezistenciju koja potiče kroničnu upalu i oksidativni stres. Za pretpostaviti je stoga da ukoliko usmjerimo pažnju i liječenje na štitnjaču, nećemo postići značajno smanjenje tegoba. Upravo je to nedavno potvrdila skupina grčkih znanstvenika koji su pokazali kako nadomjesna terapija levotiroksinom ne dovodi do smanjenja oksidativnog stresa u pacijenata s Hashimotovim tireoiditisom, no redovito jedenje voća i povrća smanjuju oksidativni stres [1].

Znači li to da liječenjem inzulinske rezistencije možemo spustiti titar antiTPO i TSH i uspostaviti normalan rad štitnjače? Upravo tako! Istraživanje koje je uključilo pacijente s tipom 2 šećerene bolesti i hipotireozom, potvrdilo je kako terapija metforminom smanjuje TSH, potpuno neovisno o terapiji levotiroksinom [2]. Glavni mehanizam djelovanja metformina jest poboljšanje osjetljivosti stanica na inzulin, što dovodi do smanjenja koncentracije inzulina u krvi i očito normalizacije rada štitnjače.

Dakle, vaša bolest štitnjače nije razlog zbog kojeg osjećate brojne tegobe, glavni uzrok je inzulinska rezistencija (Slika)! Možete uzimati hormone štitnjače (levotiroksin i/ili trijodtironin), životinjske pripravke hormona štitnjače ili različite biljne pripravke koji sadržavaju elementarni jod, no niti jedan od tih pripravaka neće otkloniti inzulinsku rezistenciju. Pitate se kako je moguće da tek sada jedan doktor stavlja inzulinsku rezistenciju u centar zbivanja? Odgovor je sljedeći: ne postoje jasne smjernice kako liječiti inzulinsku rezistenciju i da li ju uopće treba liječiti. Liječnici/znanstvenici se ne mogu niti dogovoriti kako postaviti dijagnozu inzulinske rezistencije u općoj populaciji. Pročitani brojni znanstveni radovi te vlastito kliničko iskustvo koje je pomoglo brojnim pacijentima, formirali su moj stav da sve napore treba usmjeriti u dijagnostiku i liječenje inzulinske rezistencije i hiperinzulinemije. Inzulinsku rezistenciju možemo jednostavno izračunati, izmjerimo koncentraciju glukoze i inzulina natašte i potom izračunamo HOMA indeks prema formuli: inzulin (mjeren u mIU/L) × glukoza (mmol/L) / 22.5. Ukoliko je vaš HOMA indeks veći od 2.5, zasigurno imate inzulinsku rezisteniciju. Ukoliko nije, onda ste u jednoj „sivoj zoni“ u kojoj je potrebno učiniti dodatnu endokrinološku obradu. Liječenje inzulinske rezistencije je priča za sebe, o tome ću detaljno govoriti u drugom članku. No pristup liječenju mora biti prilagođen svakom pacijentu i ne uključuje uvijek uzimanje lijekova. Izlječenje inzulinske rezistencije značit će i nestanak vaših tegoba. Hoće li se pritom normalizirati funkcija štitnjače? Najvjerojatnije da, kao i funkcija brojnih drugih organa i metaboličkih puteva koje ne možemo mjeriti  tako lako kao što možemo definirati rad i oštećenje štitnjače. 

Reference

  1. Giannakou M, Saltiki K, Mantzou E, et al. The effect of obesity and dietary habits on oxidative stress in Hashimoto’s thyroiditis. Endocr Connect. 2018;7(9):990–997.
  2. Cappelli C, Rotondi M, Pirola I, et al. TSH-lowering effect of metformin in type 2 diabetic patients: differences between euthyroid, untreated hypothyroid, and euthyroid on L-T4 therapy patients. Diabetes Care. 2009;32(9):1589–1590.