+385 1 5620 921

info@solmed-clinic.com

Prilaz baruna Filipovića 17

10 000 Zagreb

Moja otkrića

Pojedina moja istraživanja su po prvi puta u svijetu otkrila nešto novo na području dijagnostike ili pristupa liječenju pojedine endokrinološke bolesti. Nekoliko bolesti, odnosno kliničkih stanja sam objavio prvi u svijetu i to u svim područjima endokrinologije i dijabetologije. Znanstvena izvrsnost je naravno povezana s izvrsnošću u kliničkom radu iz dva razloga:

  1. prije svakog otkrića potrebno je naučiti sve prethodno poznato.
  2. poznavanje znanstvene metodologije i biostatistike na razini samostalne objave rada u prestižnom znanstvenom časopisu, omogućuje kritičko čitanje istraživanja drugih kolega te implementaciju tuđih spoznaja u vlastitu kliničku praksu.

Reference koje sam ispod naveo, garancija su da ću uspješno razriješiti i Vaš problem!

Hipofiza

Istraživanje ishoda liječenja pacijenata s prolaktinomom (adenomom hipofize koji luči prolaktin)

Prolaktinomi se obično liječe lijekovima iz skupine dopaminskih agonista (Bromergon i Dostinex) koji djeluju na stanice tumora poput kemoterapije: ubijaju stanice tumora ili smanjuju lučenje prolaktina u stanicama tumora koje ne mogu uništiti. Potreba za operativnim zahvatom relativno je mala, s obzirom da velika većina bolesnika dobro reagira na terapiju. Cilj ovog originalnog članka bio je usporediti učinak dopaminskih agonista u liječenju mikroprolaktinoma (kao prva linija liječenja) i učinak dopaminskih agonista u bolesnika s reziduama makroprolaktinoma (kao druga linija liječenja. Rezultati ovog istraživanja su pokazali da obje skupine bolesnika imaju sličan odgovor na prosječno istu dozu dopaminskih agonista, unatoč činjenici da je volumen rezidualnih prolaktinoma bio gotovo dvostruko veći. Znanstveni doprinos ovog rada jest u tome da je po prvi puta objavljen indirektni dokaz kako operativni zahvat makroprolaktinoma može poboljšati učinak dopaminski agonista. Rad je objavljen u časopisu „International Journal of Endocrinology“, a cijeli rad možete pročitati na linku: https://www.hindawi.com/journals/ije/2015/697065/

Infarkt metastaze hipofize uzrokovan padom trombocita u krvi

U radu je prikazan slučaj bolesnice koja je razvila ishemijsku apopleksiju metastaze hipofize nakon heparinom-inducirane trombocitopenije. Apopleksija hipofize je rijetko stanje u kojem dolazi do krvarenja unutar tumora ili odumiranja dijala tumora hipofize. Riječ je o potencijalno životno ugrožavajućem stanju zbog naglog povećanja volumena tumora u relativno zbijenom prostoru selarne regije koje je smješteno na bazi lubanje. Visoki krvni tlak, šećerna bolest, ozljede glave i drugi faktori mogu uzrokovati apopleksiju. U ovom radu sam po prvi puta u svijetu opisao kako pad trombocita u krvi (stanica koje su zadužene za zgrušavanje krvi) može uzrokovati apopleksiju. Slučaj je tim bizarniji što je apopleksija nastala u metastazi hipofize koje čine tek 1% svih tumora hipofize. Rad je objavljen u časopisu „Endocrine Pathology“, a detalje možete pronaći na ovom linku: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23129546

Štitnjača

Znastveni rad koji je citiralo Američko društvo za štitnjaču

Istraživanje je učinjeno na pacijentima s hipertireozom (Gravesovom bolešću). Cilj rada bio je analizirati učinkovitost i nuspojave posebnog protokola tireostatske terapije: inicijalno visoke doze tireostatika koje se potom brzo smanjuju na standardnu dozu održavanja. Drugi cilj rada bio je utvrditi da li je brza normalizacija hormona štitnjače prethodno navedenim protokolom povezana s dugoročnom remisijom bolesti. Istraživanje je pokazalo kako je navedeni protokol liječenja povezan s visokom stopom nuspojava, dok je učinkovitost slična onoj kada se koriste standardne doze tireostatika. Dodatno, rano postizanje eutireoze nije bilo povezano s brojem relapsa i dugotrajnom remisijom Gravesove bolesti.

Ovo je prvi rad koji je prikazao rezultate učinkovitosti i sigurnosti inicijalno visokih doza tireostatika u liječenju Gravesove bolesti. Dodatno, jedan je od rijetkih radova koji su utvrdili da postizanje rane remisije bolesti nije povezano s dugotrajnom remisijom. Rad je citiran u smjernicama Američkog društva za štitnjaču (American thyroid association) i objavljen u časopisu „Endocrine Research“. Detalje možete pročitati na linku: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24833206

Istraživanje doze radioaktivnoj joda i uspjeha liječenja pacijenata s karcinomom štitnjače

Ovo istraživanje je uključilo do sada najveći broj pacijenata koji nisu dobro odgovorili na terapiju radioaktivnim jodom nakon operacije karcinoma štitnjače. Cilj ovog retrospektivnog istraživanja bio je analizirati učinkovitost različitih doza radioaktivnog joda u reablaciji nakon inicijalno neuspješne ablacije u bolesnika s karcinomom štitnjače. Rezultati studije su pokazali kako doza radioaktivnog joda nije povezana s uspjehom reablacije. Dodatno, otkriveno je kako su povišen tireoglobulin u serumu i prisustvo metastaza u limfne čvorove neovisni prediktori uspjeha reablacije. Znanstveni doprinos ove studije se očituje u činjenici da je ova studija uključila najveći broj ispitanika do sada u svijetu i potvrdila kako doza radioaktivnog joda nije povezana s uspjehom reablacije. Rad je objavljen u prestižnom časopisu „Endocrine“, a detalje možete pročitati ovdje: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26732041


Paratireoidna žlijezda i osteoporoza

Utjecaj metaboličkih hormona na smrtnost frakture kuka u pacijenata s osteoporozom

Cilj ovog prospektivnog istraživanja bio je analizirati povezanost koncentracije adiponektina, leptina, inzulina i drugih metaboličkih parametara u bolesnika s recentnom frakturom kuka i jednogodišnjim preživljenjem. Istraživanje je uključilo 236 bolesnika. Rezultati istraživanja su potvrdili kako su adiponektin, dob bolesnika, beta-CTX i bubrežna funkcija neovisno povezani s preživljenjem. Koristeći nestandardizirane koeficijentne multivarijatne analize, dizajnirana je regresijska jednadžba od svih prethodno navedenih parametara koja je pokazala vrlo dobru prognostičku preciznost u predviđanju smrtnog ishoda unutar godine dana od frakture kuka.

Znanstveni doprinos ovog rada jest u činjenici da je prvi puta u svjetskoj literaturi dokazano kako je adiponektin neovisni loš prognostički čimbenik u bolesnika s frakturom kuka te je po prvi puta dizajniran nomogram s ciljem povećanja prognostičke preciznosti smrtnog ishoda nakon frakture kuka. Rad je objavljen u prestižnom časopisu „Osteoporosis International“, a detalje možete vidjeti ovdje: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/28501890

Prikaz slučaja karcinoma paratireoidne žlijezde objavljen u časopisu Japanskog onkološkog društva.

Ovo je prikaz jedinstvenog slučaja bolesnika s rijetkim zloćudnim tumorom doštitne žlijezde (paratireoidnim karcinomom) koji je bio smješten unutar same štitnjače i koji je metastazirao u kontralateralni režanj štitnjače.

Riječ je o prvom opisanom slučaju metastaze intratireoidnog paratireoidnog karcinoma štitnjače u kontralateralni režanj štitnjače. Rad upozorava kliničare na moguće zamke u dijagnostici i liječenju bolesnika s paratireoidnim karcinomom. Ovo je prvi rad koji ukazuje na činjenicu da je u bolesnika s paratireoidnim karcinomom najbolje ukloniti cijelu štitnjaču, a ne samo režanj štitnjače koji je u kontaktu s tumorom, kako se prethodno činilo. Cijeli rad možete pročitati na linku:  https://academic.oup.com/jjco/article/41/9/1142/839036


Neuroendokrini tumori

Novi dinamički test koji dramatično povećava dijagnostičku preciznost kromogranina A u dijagnostici neuroendokrinih tumora

Kromogranin A u serumu (CgA) se koristi kao tumorski marker za neuroendokrine tumore. No CgA često bude povišen u pacijenata s brojnim drugim bolestima što bitno smanjuje njegovu preciznost u dijagnostici neuroendokrinih tumora. Iz tog razloga sam po prvi puta u svijetu osmislio novi test koji bi mogao razriješiti ovaj problem. U testu se aplicira mala doza lijeka oktreotida subkutano, nakon čega se mjeri koncentracija CgA tri i šest sati nakon aplikacije. Rezultati su potvrdili kako 89% pacijenta koji nemaju neuroendokrini tumor, a imaju povišen CgA iz nekog drugog razloga, imaju pad koncentracije CgA za više od 50% tijekom testa. Suprotno, samo 11% pacijenata s neuroendokrinim tumorom je imalo pad CgA za više od 50%. U navedenoj populaciji pacijenata, početno mjerenje CgA nije uopće imalo nikakvu dijagnostičku vrijednost u otkrivanju neuroendokrinih tumora, dok je izvođenje testa povećalo dijagnostičku preciznost na gotovo 90%. Test je uveden u rutinsku primjenu i može ga se učiniti u KBC Sestre milosrdnice i Centru endokrinologije. Rad je objavljen u najprestižnijem časopisu za neuroendokrine tumore „Neuroendocrinology“, detalje možete vidjeti ovdje: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30114698


Istraživanje u suradnji s voditeljem europskog centra izvrsnosti za neuroendokrine tumore u Berlinu

Kromogranin A u serumu (CgA) se koristi kao tumorski marker za neuroendokrine tumore. No CgA često bude povišen u pacijenata s brojnim drugim bolestima što bitno smanjuje njegovu preciznost u dijagnostici neuroendokrinih tumora. Cilj ovog rada bio je analizirati povezanost kromogranina A u serumu (CgA) s komorbiditetima i laboratorijskim parametrima u bolesnika s neuroendokrinim tumorom i bolesnika bez neuroendokrinog tumora. Dijagnostička preciznost kromogranina A u serumu je izuzetno niska iz razloga što brojni klinički entiteti rezultiraju povišenim kromograninom A: akutna i kronična infekcija, druge maligne bolesti, zatajenje jetre, srca i bubrega, inhibitori protonske pumpe itd. Iz tog razloga, brojni bolesnici koji imaju povišen kromogranin A u serumu, nemaju neuroendokrini tumor. U ovo retrospektivno istraživanje uključeno je 55 bolesnika s neuroendokrinim tumorima i 160 bolesnika sa značajnim komorbiditetima no bez neuroendokrinog tumora.  Nađena je pozitivna korelacija između CgA i ureje, kreatinina, α2-globulina, RDW, sedimentacije eritrocita te negativna korelacija između CgA i hemoglobina, trombocita i albumina u serumu. Dodatno, CgA je bio povezan s prisustvom kroničnog bubrežnog zatajenja, arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i korištenjem inhibitora protonske pumpe. Iz ovih rezultata konstrurana je regresijska jednadžba pomoću koje se izračuna vrijednost nazvana „CgA-score“. U bolesnika u kojih je CgA-score<12, preciznost CgA u otkrivanju bolesnika s neuroendokrinim tumorom iznosila je 84%, dok u bolesnika s CgA-score>12 CgA nije imao nikakvu dijagnostičku vrijednost.

Znanstveni doprinos ovog rada je velik. Po prvi puta je opisano kako je moguće mjeriti utjecaj komorbiditeta na CgA te pomoću navedene mjere (CgA-score) odrediti u kojih bolesnika se CgA može koristiti u svrhu dijagnostike neuroendokrinih tumora. Dodatna vrijednost ovog rada je u tome što je rad posljedica intenzivne međunarodne suradnje s Centrom izvrsnosti za neuroendokrine tumore s Charite klinike u Berlinu. Koautor ovog rada je Dr. Ulrich Frank Pape koji je autor europskih smjernica za liječenje neuroendokrinih tumora. Rad je objavljen u časopisu Endocrine, a detalje možete pročitati ovdje: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/29633144

NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA

Prikaz rijetkog slučaja MEN-2 sindroma objavljen u „American Journal of Medicine“

U ovom radu prikazan je slučaj bolesnika sa rijetkim sindromom multiple endokrine neoplazije tip 2b. U okviru ovog sindroma pojavljuje se medularni karcinom štitnjače i feokromocitom (tumor srži nadbubrežne žlijezde). Dodatno, pacijenti s MEN 2b sindromom imaju tipičan izgled kojeg karakteriziramo kao marfanoidni fenotip. Ovaj slučaj je poseban po tome što je pacijent imao zloćudni feokromocitom koji je osim adrenalina i noradrenalina lučio i ACTH koji je doveo do nastanka Cushingove bolesti u pacijenta. Do sada, Cushingova bolest nije bila zabilježena u pacijenata s MEN 2 sindromom te su u ovome radu prikazani laboratorijski nalazi i klinička slika u ovog pacijenta koji je jedinstven u svijetu. Zbog zaštite identiteta pacijenta i poštivanja autorskih prava časopisa, cijeli rad neće biti prikazan na ovoj stranici.

Šećerna bolest

Rezultati doktorske disertacije objavljeni u časopisu “Endocrine”

Ketonska tijela u urinu u pacijenata sa šećernom bolešću tip 1, uglavnom upućuju na visoki rizik skorog razvoja ketoacitoze, životno ugrožavajućeg stanja koji zahtijeva liječenje u jedinici intenzivne skrbi. Nejasna je bila uloga prisustva ketonskih tijela u bolesnika sa šećernom bolešću tip 2. Cilj ovog originalnog članka bio je analizirati utjecaj prisustva ketonskih tijela u urinu u bolesnika s hiperglikemijskom krizom na sveukupnu smrtnost. U istraživanje je uključeno 486 bolesnika s ketozom i 486 bolesnika bez ketoze koji su međusobno bili jednaki s obzirom na dobi i spol. Nakon medijana praćenja od gotovo 3 godine, pokazalo se kao bolesnici s ketozom imaju značajno manju smrtnost, manje simptomatskog srčanog popuštanja i bolju bubrežnu funkciju. Znanstveni doprinos ovog rada jest u tome da je po prvi puta dokumentirano kako je ketoza u bolesnika s hiperglikemijskom krizom povezana s boljim dugoročnim ishodom, te je postavljena hipoteza kako je ketoza u hiperglikemijskoj krizi kompenzatorni mehanizam, a ne komplikacija. Drugim riječima, otkriveno je kako je prisustvo ketonskih tijela u urinu u bolesnika sa šećernom bolesti tip 2 pozitivan fenomen i pokazuje kako ketonska tijela u tih bolesnika štite srce i bubrege te smanjuju sveukupnu smrtnost. Detalje možete pogledati na linku: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27592119


Debljina

Istraživanje povezanosti metaboličkih hormona i uspješnog liječenja debljine barijatrijskom kirurgijom

Malo je poznata uloga metaboličkih hormona poput grelina, leptina, inzulina i hormona rasta u liječenju debljine. Cilj navedenog rada bio je analizirati ulogu metaboličkih hormona kao prediktora gubitka na tjelesnoj masi nakon različitih barijatrijskih zahvata. Rezultati ovog istraživanja potvrdili su kako grelin prije samog zahvata može predvidjeti uspjeh »sleeve« resekcije želuca. Grelin nakon mjesec dana od postavljanja podesive želučane vrpce također može predvidjeti uspjeh liječenja. Promjene koncentracije leptina, hormona rasta i inzulina, samo su posljedica gubitka tjelesne mase. Ustanovljene su granične koncentracije grelina koje nabolje koreliraju sa uspjehom liječenja. Znanstveni doprinos navedenog rada sastoji se u tome da je po prvi puta razjašnjena uloga grelina u gubitku tjelesne mase nakon pojedinog barijatrijskog zahvata. Rad je objavljen u prestižnom časopisu »Clinical Endocrinology«, službenom časopisu Britanskog endokrinološkog društva. Detalje možete pročitati ovdje: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27439154


Sindrom policističnog jajnika i neplodnost

Pismo uredniku najprestižnijeg medicinskog časopisa na svijetu “The New England Journal of Medicine”

Cilj navedenog pisma uredniku bio je osvrt na mogući mehanizam novog lijeka letrozola u liječenju neplodnosti u pacijentica sa sindromom policističnog jajnika. Pretpostavio sam da letrozol ima inhibitorni učinak na hiperprolaktinemiju koja može imati negativni učinak na začeće, a koja se često viđa u pacijentica sa sindromom policističnog ovarija. Ovo pismo uredniku je postavilo novu moguću hipotezu za istraživanje mehanizma djelovanja letrozola. Vrijednost ovog kratkog rada jest u tome što dokazuje kako je mišljenje jednog mladog liječnika iz Hrvatske cijenjeno i u najprestižnijem medicinskom časopisu.

Rijetke bolesti

Prikaz slučaja bolesnice s izuzetnom rijetkom bolesti: Langerhansovom histiocitozom hipotalamusa

Cilj navedenog rada bio je prikazati rijetki slučaj multisistemne Langerhansove histiocitoze koja je zahvatila i uništila hipotalamus. Riječ je o bolesti nepoznatog uzroka u kojoj se pojavljuju granulomi sastavljeni od zloćudno promijenjenih upalnih stanica pod nazivom histiociti. U bolesnice je prvotno došlo do razvoja hipopituitarizma (smanjenog lučenja hormona iz prednjeg režnja hipofize) i dijabetesa insipidusa (smanjenog lučenja dezmopresina iz stražnjeg režnja hipofize). Kako je tumor u dršku hipofize rastao došlo je do uništenja hipotalamusa zbog čega je bolesnica izgubila osjet žeđi i uopće nije pila tekućinu, a pritom je imala pojačan apetit i jela velike količine hrane. Kao posljedica smanjenog unosa tekućine i povećanog unosa hrane, došlo do razvoja teške dehidracije i razvoja hiperosmolarne kome zbog čega je pacijentica završila u intenzivnoj jedinici. Nakon oporavka stanja pacijentica je liječena kemoterapijom po posebnom protokolu nakon čega su granulomi nestali. Prije ovog rada nije bilo poznato da histiocitoza može gotovo u potpunosti razoriti hipotalamus i dovesti do ovako teške metaboličke komplikacije. Rad je objavljen u prestižnom časopisu „Endocrine“.

Rad objavljen u najprestižnijem časopisu s područja nuklearne medicine

Riječ je o bolesnici s prethodno opisanom bolesti: Langerhansovom histiocitozom. Nije u poznato koja je optimalna terapija ove bolesti u odrasloj dobi. Nakon intenzivnog traganja za liječnicima i znanstvenicima u svijetu koji imaju bilo kakvog iskustva u liječenju ove bolesti, naletio sam na Profesora Imashukua, hematologa iz Kyota u Japanu. Profesor je prethodno osmislio kemoterapijski protokol koji je do tada bio apliciran u samo četiri pacijenta. Kolege hematolozi su aplicirali navedenu kemoterapiju i nakon dva mjeseca terapije su se svi tumori povukli, a to smo i dokazali PET/CT-om koji je u tu svrhu korišten prvi puta u svijetu. Profesor Imashuku je pristao biti i koautor ovog rada. Rad je objavljen u prestižnom časopisu „Clinical Nuclear Medicine“.